BOGAT PROGRAM NA TRGU STJEPANA RADIĆA MAŽORETKINJE GRADA GOSPIĆA & GOSTI
Hrvatska poruka povodom Međunarodnog dana plesa, 29. travnja 2025.
Autorica poruke: Andreja Jeličić – baletna pedagoginja i teoretičarka
Ples male djece je čista životna radost.
Plesanje nas, velikih, odraslih ljudi također može biti radost. Može biti prepuštanje ritmu tijela i glazbe, buđenje unutarnjeg bića vedrog, mudrog, ponekad senzualnog. Plesom se možemo povezati – uroniti u ritam grupe, ukorijeniti se u zajednici, a možemo i od svega pobjeći, u plesu naći zaborav.
Ples za nas odrasle biva i profesijom. To nam je posao, naporan rad, od njega živimo. Istražujemo ga i opisujemo, analiziramo i zapisujemo, konstruiramo i dekonstruiramo, beskrajno vježbamo i usavršavamo. Plesanje je ozbiljna stvar. Njime možemo poučavati i odgajati: za ples, za život. Plesom se može iscjeljivati.
Danas, kada epohalni ples smrti i nasilja, novu, barbarsku Pirihu koreografiraju starci opsjednuti moći uvlačeći u nju cijele zemlje i narode, i kada nas zaglušno kuckanje milijuna tipkovnica i teški bruj „pametnih“ strojeva sustavno obezumljuju, obezvoljuju i odtjelovljuju – ples (p)ostaje pokret otpora. Plesanje je danas za hrabre.
Plešite. Sami i s drugima. Plešite svjesno i s namjerom, strastveno, kontemplativno, s ljubavlju. Plešite.

