ANSAMBL RESPONSORIUM PREDSTAVIO REPERTOAR 17. STOLJEĆA
ANSAMBL RESPONSORIUM
Darko Solter, basbariton
Silvio Richter, violina
Tin Cugelj, trombon
Augustin Mršić, viola da gamba
Umberto Kostanić, čembalo i pozitiv
Ansambl Responsorium posvetio se istraživanju i interpretaciji vokalnog i instrumentalnog repertoara sedamnaestog stoljeća s posebnim osvrtom na ostvarenja starije hrvatske glazbene baštine. Djeluje u skladu s načelima povijesno utemeljene izvođačke prakse rane glazbe, koristeći replike autentičnih glazbala te poštujući znanstveno utemeljene stilske smjernice. U potrazi za autentičnim zvucima ansambl je realizirao niz uspješnih projekata među kojima je nekoliko suvremenih praizvedbi djela hrvatskih baroknih skladatelja. Plod intenzivne muzikološke aktivnosti ansambla je nosač zvuka Tomaso Cecchino: Madrigali et canzonette a tre voci 1617. (Croatia Records, 2017.) koji je objavljen povodom 400-te obljetnice tiskanja zbirke. Ansambl Responsorium redovito surađuje s priznatim svjetskim izvođačima rane glazbe i svoju posvećenost radosno dijeli s vjernom publikom, koncertirajući na brojnim festivalima u domovini (Varaždinske barokne večeri; Glazbene večeri u sv. Donatu; Koncerti u Eufrazijani; Dvigrad festival i dr.) te u inozemstvu (Austrija, Njemačka, Danska, Slovenija, Češka, Slovačka). Dvostruki je laureat nagrade „Ivan Lukačić“ žirija Varaždinskih baroknih večeri za muzikološki radi i izvođački doseg ansambla. Ansambl je nagrađen na 49. Varaždinskim baroknim večerima 2019. godine za projekt Tomaso Cecchino: Psalmi, missa et alia cantica te na 52. Varaždinskim baroknim večerima 2022. za projekt Sancta Maria, Mater Ecclesiæ – marijanski moteti Hieronimusa Talonusa Puljanina.
Musica mundana, humana et instrumentalis
od inspiracije do manifestacije u glazbi 17. stoljeća
Definicija glazbe kao dijela općeg kozmičkog sklada, neodvojivog od zakona aritmetike, uvelike se naslanja na platonistička razmišljanja klasičnog razdoblja. Boecije je u šestom stoljeću u djelu De institutione musica opisao srednjovjekovni koncept glazbenog trojstva. Njega sačinjavaju musica mundana (ili musica universalis) koja je definirana kao nečujna harmonija sfera i kozmičkih tijela, musica humana koja predstavlja unutarnji sklad čovjekova duha i tijela i musica instrumentalis, čujna glazba koja nastaje namjernom akcijom stvaranja zvuka. Ovaj je filozofski koncept postao važan element za shvaćanje glazbe kroz čitav srednji vijek i renesansu. U sedamnaestom stoljeću Johannes Kepler produbio je shvaćanja univerzalne harmonije, povezujući u svojem djelu Harmonices mundi iz 1619. nastanak intervala i suzvučja s kretnjama šest, tada poznatih planeta, što korelira s položajem heksakorda u strukturi svakog glazbenog djela. Svijet u kojem su živjeli i stvarali skladatelji prve polovice sedamnaestog stoljeća bio je tako jasno definiran matematičkim odrednicama, a glazba je bila široko prihvaćena kao filozofski i teozofski koncept, a ne samo zabava ili razonoda.
Venecija je početkom sedamnaestog stoljeća bila istinsko središte novih glazbenih strujanja i glazbenog nakladništva. Većina skladatelja čija djela predstavljamo ovim projektom su glazbeno obrazovani u Veneciji te su u njoj profesionalno djelovali u sklopu kneževske kapele u Bazilici sv. Marka ili u sklopu neke od mnogobrojnih bratovština (scuola grande). Ekstravagantna raskoš koncertantnog stila jedna je od odrednica tzv. venecijanske škole koja je svoj vrhunac doživjela s čuvenim Giovannijem Gabrielijem. Svoje inovacije Venecija je „izvozila“ u ostale europske države, osobito zemlje srednje Europe gdje se je taj stil u liturgijskoj glazbi zadržao gotovo do polovice osamnaestog stoljeća. Pri tome su onodobni skladatelji često koristili virtuozne glazbene efekte, a samim izvođačima prepuštena je sloboda improvizacije i mogućnost natjecanja u glazbenoj vještini in stil moderno, umetanjem vješto osmišljenih diminucija u melodiju već poznatih moteta ili madrigala. Onodobnom slušatelju takve su skladbe bile dobro poznate pa su još više mogli cijeniti vješto lomljenje melodijske linije u grupe nota kraćeg trajanja, a prema jasno definiranom okviru harmonijske strukture. U tom kontekstu posebno se valja dotaći Francesca Uspera, rođenog kao Francesco Sponga ili Sponza u Rovinju 1561. godine. U Veneciju je stigao oko 1586. godine kako bi započeo studij glazbe kod Andree Gabrielija, a u tom je gradu upoznao svog pokrovitelja Lodovica Uspera, odvjetnika i člana bratovštine Sv. Ivana Evanđelista, čije je prezime počeo upotrebljavati oko 1604. godine. Pjesnik i libretist Giulio Strozzi spominje Uspera u kontekstu zanimljive suradnje s Claudijom Monteverdijem i Giovannbattistom Grillom kao koautora, danas izgubljene zadušne mise za Cosima II Medicija, koja je izvedena u crkvi Sv. Ivana i Pavla u Veneciji u svibnju 1621. Dva ricercara iz zbirke Ricercari et arie francesi a quattro voci iz 1595. sjajno predstavljaju venecijansku polifonu tradiciju. Kornetist kneževske kapele Bazilike sv. Marka Giovanni Bassano bio je zasigurno najveći virtuoz ovog instrumenta svoga vremena. O tome svjedoči i njegova zbirka Motetti, madrigali et canzone francese iz 1591. godine u kojoj je objavio raspisane diminucije na teme poznatih moteta i madrigala renesansnih skladatelja (Palestrina, Marenzio, Rore). Njegovi mlađi suvremenici Dario Castello i Giovanni Battista Fontana predstavljaju prvu generaciju skladatelja koji su isključivo stvarali in stil moderno, prihvativši postulate seconda prattica u kojima je naglašavanje emocija (affetti) postalo osnova svakog glazbenog ostvarenja. Njihove je svjetonazore umjetnički dijelio i poljski skladatelj Adam Jarzebski koji je svoje glazbeno obrazovanje stekao u Veneciji. Djelovao je na poljskom dvoru kralja Sigismunda III Vase i 1627. objavio zbirku Canzoni e concerti, umjetnički slijedeći talijanske uzore. Važni predstavnici venecijanske škole bili su također Giovanni Picchi i Giovanni Batitsta Riccio čiju ostavštinu predstavljaju pretežito intrumentalne skladbe i koji su imali presudnu ulogu u daljnjem razvoju mnogih instrumentalnih oblika, a osobito barokne sonate.
PROGRAM
Francesco Sponga Usper Aria francese prima
(1561.-1641.) (iz Ricercari et arie francesi, Venecija, 1595.)
Giovanni Battista Fontana Sonata terza
(1589.-1630.) (iz Sonate a 1, 2, 3 per violin o cornetto, Venecija, 1641.)
Adam Jarzebski Concerto primo a 2 Soprano e Tenore
(1590.-1648.) (iz Canzoni e concerti, 1627.)
Claudio Monteverdi Lauda Jerusalem a 3
(1567.-1643.) (iz Messa a quattro voci e salmi, Venecija, 1650.)
Giovanni Bassano Anchor che co’l partire
(c. 1561.-1617.) (prema Ciprianu da Rore, iz Motetti, madrigali et canzone francese, Venecija, 1591.)
Andrea Gabrieli Toccata primi toni
(1533.-1585.)
Giovanni Picchi Canzon Sesta a 2. Trombone, & Violino.
(1572.-1643.) (iz Canzoni da sonar, Venecija, 1625.)
Claudio Monteverdi Laudate Dominum
(iz Messa a quattro voci e salmi, Venecija, 1651.)
Adam Jarzebski Tamburetta Concerto a 3
(iz Canzoni e concerti, 1627.)
Riccardo Rognoni Anchor che co’l partire
(c. 1550 - prije 1620.) (iz Passaggi per potersi esercitare nel diminuire, Venecija, 1592.)
Dario Castello Sonata Quarta A doi. Sopran & Trombon overo Violeta
(1602.-1631.) (iz Sonate concertate in stil moderno, Venecija, 1621.)
Claudio Monteverdi Sanctorum meritis secondo
(iz Selva morale et spirituale, Venecija, 1641.)
Galerija slika - kliknite na sliku za povećanje
